Talijanski projektant Gianluca Adragna prije tri godine dobio je neuobičajen upit iz Hrvatske – osmisliti brod za prijevoz putnika avangardnijeg izgleda, po uzoru na luksuzne glisere Van Dutch i Pardo. Čiste linije, oštar pramac, visoki bokovi i elegancija danas su ono što tržište traži.

Najveći izazov za projektanta bila je namjena broda: umjesto otvorenog kokpita, tražio se krov i unutarnja sjedala avionskog komfora. Nakon usklađivanja želja, mogućnosti i budžeta, konačni rezultat je Sport Mare CS 45 – jedan od najhrabrijih dizajnerskih pothvata hrvatske male brodogradnje posljednjih godina.

Po imenu se može zaključiti da je brodograditelj domaća tvrtka iz Velike Mlake, poznata po pristupačnim varijantama istranke i dalmatinke, te posljednjih godina turističkim plovilima i podmornicama. Ovo im je u 20 godina rada infrastrukturno najveći zalogaj jer za baratanje s kalupom od 12 metara treba imati i prostor i strpljenje i iskustvo.

Odluka o odabiru ne baš jeftinog inozemnog projektanta pokazala se mudrim potezom jer malo tko kod nas ima dovoljno iskustva s brodovima takvoga formata.

Konačni rezultat crtanja je na računalnim simulacijama izgledao senzacionalno, pogotovo u varijanti sa skupim oblogama i talijanskim naslonjačima umjesto stolica. Ali i prototip privezan u Verudi u društvu običnih brodova izgleda gotovo izvanzemaljski, unatoč običnom interijeru i bijelom trupu umjesto planiranog srebrnog.

Jedan motor

Prijeteći tamni vjetrobran, visoki bokovi i oštar pramac kao da su stvoreni za obaranje brzinskih rekorda. Po vanjskim zakrivljenim linijama nadgrađa i trupa reklo bi se da bez problema ide 50 milja na sat, no to je daleko od istine čak i u verziji s dopuštenih tisuću konja. Dodatnu agresivnost imat će verzija s predviđene tri pente od po tristotinjak konja.

No, kako je ovo prije svega ekonomični transporter, testirani brod postiže upola toliko jer ga pokreće samo jedan dizelski motor. Za tu je misiju odabran vjerojatno najpopularniji model hrvatskih morskih prijevoznika – Cummins QSB 6.7 snage 480 konja.

To je sasvim dovoljno za devet tona težak brod jer snažan okretni moment isporučuje već pri 2000 okretaja. S četvero ukrcanih ljudi i bez prtljage to je bilo zanemarivo opterećenje i takav se osjećaj imao za timunom. Trup lijepo leži i ubrzava bez posrtanja. Masa omogućava ravnomjerno naginjanje i uzornu udobnost kod prelaska valova. Tu veliku ulogu igraju oštar pramac i četiri metra široki bokovi.

Pramčani i krmeni potisnik lako rješavaju manevriranje kod pristajanja, ali jednom motoru kod okretnosti u glisiranju nema pomoći. List kormila se bori sa zakonima fizike koliko može i za puni okret potrebno je sedamdesetak metara. Za kriterije testa previše, ali CS 45 s centralnim osovinskim vodom je napravljen kao linijski brod i za tu će namjenu biti dobar.

Malo manje dobra je vidljivost sa skiperske pozicije jer je pramac u plovidbi podignut, a uz to zakrivljeni pleksiglas značajno kvari pogled prema uglovima. Zamjena sa skupljim kaljenim staklom to bi trebala poboljšati.

Krmeni prevjes

Voluminozni šestcilindraš od 650 kilograma nije pretjerano bučan iako je smješten između sjedala u zatvorenom dijelu kabine. Na prvi pogled improvizirana pozicija motora je rezultat krmenog prevjesa od dva metra kojim je brod narastao daleko preko granice trupa. To je za projektnu klasu vrlo zgodno, kao i za korisnike koji su dobili izvrstan dodatni prostor za ukrcaj i ljetne radosti.

Za izlazak iz mora ponuđene su klasične ljestve, iako ovakav dizajn zaslužuje nešto inovativnije – barem skriveni poklopac u praznom volumenu krme. Dobro bi legla i karbonska pasarela preko koje bi se moglo lakše ući na brod, ali i preko njezina postolja popeti uz bok jer trenutačno nije postavljena stepenica.

Kretanje do pramca je po valovitome moru riskantno jer gliser nema bočnu ogradu nego samo rukohvat na krovu. S estetskog aspekta to se može razumjeti, ali u praksi to funkcionira samo ako će putnicima to biti zabranjeno. S obzirom na obilje prostora na krmi, doista nema posebnog razloga da se ljudi šetaju po uskim bokovima.

Za njih je prvenstveno predviđen putnički dio: 12 sjedala uredno, kao u autobusu, složenih u tri reda s pogledom prema naprijed, domaćici, kuhinjskom bloku i LCD televizoru. Iznad hladnjaka s osvježavajućim pićima je sudoper od inoksa, bez posebnog razloga predimenzioniranih rubova.

Idiličan ekskurzijski ambijent je ono što se po zakonu i zdravoj logici smatra idealnim za taksiranje turista do otočnih odredišta. Iz sjedala se pruža lijep pogled kroz bočne prozore, a dobro će doći i odvojene USB utičnice. Udobna sjedala su nabavljena u Engleskoj, no doznajemo kako će se nastojati napraviti nešto slično i u vlastitoj produkciji.

Transporter za 26 putnika

Visina preko 190 centimetara u unutrašnjosti je veliki plus u osjećaju komfora. Zasad zrak dolazi kroz dva mala stropna prozora, što je u plovidbi učinkovita zamjena za klimatizaciju koja se po želji može ugraditi. Korisno bi bilo da je tih prozora više, pogotovo iznad skiperskog sjedala kako bi mogao lakše komunicirati s vanjskim svijetom jer bočne staklene površine nemaju otvor. Prozor bi dobro došao i u toaletnom prostoru smještenom u pramcu jer ugrađeni ventilator nije dovoljan.

Između toaleta i putničkog prostora su dvije klupe zamišljene kao priručni ležajevi za posadu s ormarićima iznad njih. Tu bi se sigurno moglo smjestiti još šest putnika. I na vanjskim klupama u krmenom kokpitu ima mjesta za desetak ljudi, tako da nas nije iznenadio podatak kako je brod planiran i za opciju s 26 odvojenih sjedala koja bi mogla biti vrlo zanimljiva iznajmljivačima.

Pravila registra za taj kapacitet su rigorozna, ali brodograditelji ne sumnjaju kako će ispuniti sve uvjete i tržištu ponuditi ono što traži. Već dugo se govori kako bi flota takvih brzih i ekonomičnih brodica mogla biti idealna za međusobno povezivanje manjih otoka umjesto glomaznih trajekata i katamarana koji izvan sezone nisu rentabilni.

Nekoliko primjeraka testiranog modela već će od idućega ljeta krstariti Jadranom, a mi se veselimo najavljenoj desetmetarskoj verziji koja će uz radne opcije biti ponuđena i u đitaškom konceptu s dvije velike kabine po mjeri privatnih korisnika.